Roditeljstvo se često gleda kroz majčinstvo, a očinstvo se donekle zanemaruje. Danas znamo kako je očeva uključenost u brigu i odgoj djeteta od rođenja te topli i podržavajući odnos koji otac razvija sa svojim djetetom dobra za djetetov cjelokupan psihosocijalni razvoj.
Prema istraživanjima, očeva rana uključenost nije važna samo za djetetovu dobrobit i razvoj nego je dobra i za životno zadovoljstvo i osobnu dobrobit i oca i majke. Pozitivno očinstvo i utjecaj oca u odgoju doprinosi razvoju jezika i pismenosti male djece, boljim akademskim postignućima djeteta, koncentraciji te je povezan s većom socijalnom odgovornošću i empatijom djeteta te razvoju samoregulacije. Naročito kada se očevi na svoj način uključuju u igru s predškolskim djetetom te u nju unose svoju nepredvidljivost, tjelesnu interakciju kao što je škakljanje, bacanje u zrak, igru različitih sportova čime pomažu djeci da budu hrabrija i otvorenija prema novim iskustvima. Preduvjet za to jest da očevi shvate i aktivno preuzmu dio svoje odgovornosti i da im to bude dozvoljeno.
Za kraj, dvije knjige za supertate!
- ˝Biti otac, biti muškarac˝, autor: Jesper Juul
- ˝Sve što moj sin treba znati o svijetu˝, autor: Fredrik Backman
Pripremila: Irena Brajković, stručni suradnik psiholog
