KAKO POMOĆI DJETETU I SEBI KAO RODITELJU?
ŠTO JE ADAPTACIJA?
Adaptacija je prilagođavanje djeteta na jasličko,
odnosno vrtićko okruženje. Prvi dani djetetovog
boravka u jaslicama ili vrtiću stresni su koliko za
dijete, toliko i za članove njegove obitelji
(posebno roditelje), ali i osobe koje će se njime
profesionalno baviti. Razdoblje adaptacije je
izazovno i zahtjevno za sve sudionike: dijete,
roditelja i odgojitelja te mu treba pristupiti
odgovorno, profesionalno i suradnički.
KOLIKO ADAPTACIJA TRAJE?
Koliko dugo će trajati adaptacija i kako će se
dijete ponašati tijekom adaptacije najviše ovisi o
samom djetetu (osobine, navike i karakter), ali i
djetetovoj okolini u kojoj odrasta. Na adaptaciju
utječu različita socijalna iskustva koje je dijete
doživjelo prije upisa u jaslice ili vrtić. Tako će se
npr. dijete koje je naviknuto da ga čuva veći broj
ljudi lakše prilagoditi novoj okolini, dok npr.
djeca koja od ranije nemaju uopće ili imaju
negativna iskustva u odvajanju od roditelja
(primjerice zbog hospitalizacije) prilagodit će se
teže. U pravilu se starija djeca lakše i brže
adaptiraju od mlađe, kao i ona djeca koja su
„po prirodi“ vesela, otvorena, komunikativna i
samostalna. Ipak, svako dijete je „svijet za sebe“
i faza adaptacije može biti duža ili kraća, s više ili
manje poteškoća. Kod većine djece stabilizacija
ponašanja uslijedi već nakon deset do petnaest
dana boravka u jaslicama (vrtiću) ili najviše
trideset dana. U rijetkim slučajevima adaptacija
može potrajati i duže od šest mjeseci, a razlozi
pritom mogu biti različiti (učestali izostanci,
nepovoljna obiteljska situacija, nedovoljna
zrelost djeteta, roditelj koji se teško odvaja i sl.).
U tom slučaju poželjno je da se roditelj obrati za
pomoć stručnom suradniku vrtića.
KAKO ZNAMO DA JE ADAPTACIJA ZAVRŠILA?
Proces adaptacije traje dok dijete ne prihvati
novonastalu situaciju, odnosno odvajanje od
roditelja bez poteškoća, ostajanje u prostoru i
prihvaćanje odgojitelja, usvajanje dnevnog ritma
dana i novih pravila ponašanja u jaslicama
(vrtiću), uključivanje u aktivnosti te prihvaćanje
druge djece i jaslica (vrtića) kao mjesta gdje se
sa svima dijele igračke i pažnja odraslih. Znak da
je adaptacija završila je opušten i veseo ulazak
djeteta u sobu dnevnog boravka te radost pri
susretu s odgojiteljima i ostalom djecom.
ŠTO POLAZAK U JASLICE (VRTIĆ) ZNAČI ZA
DIJETE?
Svakom je djetetu potrebno neko vrijeme da se
prilagodi novoj sredini, upozna odgojitelje i
nove prijatelje. Dijete se susreće s mnogim
promjenama koje postupno usvaja, a polazak u
jaslice (vrtić) za njega znači otkrivanje i
upoznavanje jednog „novog svijeta“. Narušava
se uobičajeni ritam zadovoljavanja djetetovih
potreba, mijenjaju se zajednički rituali, prostor u
kojem boravi te ljudi koji se njime bave. Nekoj
je djeci potrebno kratko vrijeme da bi se na to
sve prilagodila, dok je nekoj potrebno duže
vrijeme. Također, neka djeca reagiraju na
odvajanje od roditelja i boravak u vrtiću vrlo
burno, dok druga vrlo lako prihvate novu
situaciju.
KOJE SU TIPIČNE REAKCIJE DJECE?
Emocionalne reakcije koje dijete najčešće
doživljava tijekom adaptacije su strah i tuga, no
mnoga djeca pokazuju i izraženu ljutnju i to ne
samo prilikom odvajanja od roditelja nego i pri
ponovnom susretu. Odvajanje od roditelja za
dijete je najteži dio, što djeca jednostavno ne
mogu shvatiti ni u početku prihvatiti. Zato nas
prvotne burne reakcije djeteta ne bi trebale
čuditi niti iznenaditi. Budući da većina djece ne
može verbalno izraziti svoje emocije, one se
očituju na različite druge načine. Mnogi svoje
emocije izražavaju ponašajnim reakcijama, tj.
plaču, viču, udaraju, odbijaju jelo i kontakt s
drugom djecom ili odgojiteljicama. Neka djeca
se suzdržavaju od bilo kakvog izražavanja
emocija, pa se „povlače u sebe“ ili se kod njih
javlja glavobolja, povraćanje iako nisu bolesni.
Kod pojedine djece događa se i regresija u
ponašanju, odnosno povratak na ranije faze
razvoja. Ponekad se djeca koja su prohodala
vraćaju u fazu puzanja ili oni koji su prestali
nositi pelene ponovno imaju potrebu za njima.
Takve reakcije odgovor su djeteta na doživljeni
stres i prolaznog su karaktera, one će nestati
kada se dijete prilagodi i navikne na novu
sredinu te kada se bude osjećalo sigurno.
Strah i ostale neugodne emocije zbog situacije
u kojoj su se djeca našla tijekom adaptacije
najčešće iskazuju plakanjem. Istraživanja na ovu
temu pokazuju da tek manji broj djece tijekom
prvog tjedna plače za vrijeme boravka u vrtiću.
No, desetog dana boravka plakanje postaje
značajno frekventnija reakcija i kao takva traje
do tridesetog dana prilagodbe.
KAKO PRIPREMITI DIJETE ZA POLAZAK U
JASLICE (VRTIĆ)?
Za sam trenutak polaska djeteta u jaslice, tj. vrtić
te popratne emocionalne i tjelesne reakcije
nemoguće je u potpunosti pripremiti dijete
mlađe dobi, ali postoje mehanizmi kojima im
možemo pomoći lakše prebroditi prve dane
tijekom adaptacije. Mnogi stručnjaci slažu se da
je ključna i najvažnija stvar stav roditelja i
njihovo osobno mišljenje o jaslicama, tj. vrtiću.
Ukoliko roditelj ima pozitivan stav prema
jaslicama, pozitivne emocije i ponašanja, dijete
će takav model osjećaja i ponašanja samo
«transferirati».
Djetetu je potrebno pričati o jaslicama (vrtiću)
kao lijepom mjestu gdje se djeca zabavljaju i
gdje je njegova „teta“ koja će brinuti o njemu.
Mudro je ostaviti dijete na čuvanju kod osobe
od povjerenja te ga naučiti da ćete se kao
roditelj vratiti po njega kada se odvojite. Ako
živite u blizini vrtića prošećite do tamo i
poigrajte se djetetom, jer to će mu pomoći da
taj prostor poveže s mjestom za igru i ugodu.
Povedite ga obavezno u vrtić ukoliko tamo već
vodite starije dijete. Ako je moguće, objasnite
djetetu kakav je dnevni raspored i što ga očekuje u vrtiću.
Roditelji trebaju imati na umu da su jaslice i vrtić
lijepo mjesto puno igre i zabave, a teškoće
adaptacije će proći. Važno je da kao roditelj
zadržite pozitivan stav prema vrtiću,
odgojiteljicama, ali i prema sebi. To što
ostavljate dijete u vrtiću omogućit će mu da
razvija nove vještine i znanja. To shvatite kao
izazov, a ne kao kaznu. Vrtić je izvrsna priprema
za život jer uči dijete vještinama koje svi
trebamo imati, a to učenje se pritom odvija na
najbolji način – među vršnjacima.
