(tekst pripremila Irena Brajković, stručna suradnica psihologinja)
Svako dijete je jedinstveno biće s određenim osobinama, sposobnostima te razvojnim karakteristikama i mogućnostima. Kada se radi o djeci predškolske dobi, tada govorimo kako dijete u sebi nosi potencijal, nešto što se razvija od djetetovog rođenja nadalje. Uloga odraslih je prepoznati taj potencijal, to ˝svijetlo˝u djetetu te ga odgovarajućim postupcima njegovati i razvijati kako se ne bi ˝ugasilo˝.
U predškolskim ustanovama borave bistra i potencijalno darovita djeca koja se ističu u jednom ili više područja: od glazbenog, scenskog, likovnog, verbalnog do intelektualnog i motoričkog. Prepoznajemo ih kao ˝male ljude˝ koji nešto čine prije, brže, više, uspješnije, bolje, drukčije u odnosu na svoje vršnjake. Već u ranoj dobi iskazuju specifične interese za neko područje (npr. dinosauri, svemir, kristali, slova…) Tome se posvećuju predano, uporno, marljivo i koncentrirano u želji da ostvare svoj zadani cilj. U tome im pomaže velika radna energija, ne pokazuju znakove umora ni zasićenja, rekli bi da im nikada nije dosta!
Radi tih svojih specifičnih osobina i sposobnosti imaju određene posebne potrebe u odgoju i obrazovanju, a neke od njih jesu: da pripadaju skupini svojih vršnjaka (često radi slabije socio – emocionalne zrelosti) ali i da kontaktiraju vršnjake prema intelektualnoj dobi, sličnih sposobnosti i interesa kako se ne bi osjećali drukčije i čudnije u odnosu na vršnjake svoje dobi ( tu pomažu razne glazbene, scenske, likovne i druge igraonice posebnog interesa);
Zadatak nas odraslih je zadovoljiti im potrebu za samostalnošću u učenju, istraživanju, sakupljanju i sl. te pred njih postavljati dodatne, teže i izazovnije zadatke sve kako bi ih doveli do točke moguće pogreške te tako razvili upornost i uložili dodatan napor.
Ako na vrijeme ne prepoznamo i na odgovarajući način podržimo djetetov razvojni potencijal, ono će možda razviti neka negativna ponašanja kao npr.: agresivnost i/ili dosadu; frustriranost i pretjeranu osjetljivost; monopoliziranje odraslih.
Više o temi darovitog djeteta možete pronaći u ovoj literaturi:
• Cvetković Lay, J. i Sekulić Majurec, A. (1998.) Darovito je što ću s njim. Alinea: Zagreb.
• Cvetković Lay, J. (1997.) Darovito je što ću sa sobom. Alinea: Zagreb.
• Cvetković Lay, J. i Pečjak, V. (2004.) Možeš i drukčije. Alinea: Zagreb.
• Winner, E. (2005.) Darovita djeca: mitovi i stvarnost. Ostvarenje: Zagreb.
• Galbrath, J. (2007): Kako prepoznati darovito dijete, Savjeti roditeljima da prepoznaju i potaknu darovitost svog djeteta, Veble commerce: Zagreb.
• Yahnke Walker, S. (2007.) Darovita djeca, vodič za roditelje i odgajatelje. Veble commerce: Zagreb.
• Lawrence, S. I Shapiro, E. (1997.) Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta. Mozaik knjiga: Zagreb.